Pristup informacijama u smislu ZPPI-ja odnosi se na pristup javnim informacijama koje su u posjedu tijela javne vlasti i koje bi bile dostupne bilo kojoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi te koje nisu vezane uz pojedinačne postupke pokrenute od strane fizičkih ili pravnih osoba.

Građani se nerijetko obraćaju TJV tražeći pristup informacijama o sebi/ili maloljetnom djetetu (primjerice: zaposlenici od poslodavca, stranke u postupcima po drugim propisima, traženjem izvadaka iz raznih službenih evidencija za sebe/dijete, traženjem podataka o djetetu od škola i vrtića i sl.)

U slučajevima kada korisnik traži svoje osobne podatke ili je stranka u određenim postupcima kod tijela javne vlasti, tada uvid u te podatke ostvaruje prema posebnim propisima (primjerice Zakonu o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, Općoj uredbi o zaštiti podataka – GDPR, Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka). Putem ZPPI-ja ostvaruje se pristup informacijama koje su javnog karaktera i koje su dostupne svima na jednak način. Stoga je odredbom  članka 1. stavka 3. Zakona propisano da se ne primjenjuje na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, o čemu je potrebno obavijestiti korisnika, sukladno članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona.

Drugim riječima, ako bi podnositelj zahtjeva dobio zatraženu informaciju temeljem ZPPI-ja, to bi značilo da na informaciji ne postoje ograničenja, odnosno da bi tu  istu informaciju mogao dobiti bilo koji korisnik (načelo jednakosti), a to nadalje podrazumijeva slobodno raspolaganje informacijom – mogućnost neograničenog izlaganja javnosti.

Ako je korisniku osigurana dostupnost traženih informacija po posebnom propisu, tada su prava korisnika kao stranke, šira nego prava korisnika po zahtjevu za pristup informacijama.