Pravo na pristup informacijama je temeljno ljudsko pravo, zaštićeno brojnim međunarodnim konvencijama te samim Ustavom RH (čl. 38., st.4.) i Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 25/13 i 85/15).

S obzirom da ostvarenje prava na pristup informacijama doprinosi većoj odgovornosti u radu tijela javne vlasti i efikasnijoj borbi protiv korupcije, ono je pretpostavka demokratizacije društva te sredstvo koje građanima pruža mogućnost da dođu do informacija koje su im potrebne za ostvarivanje njihovih prava.

Pravo na pristup informacijama ostvaruje se na dva načina: proaktivnom objavom informacija na Internet stranicama tijela javne vlasti te upućivanjem zahtjeva za pristup informacijama tijelu javne vlasti.

Dakle, pravo na pristup informacijama obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije, kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom.

Temelji se na načelima pristupa informacijama:

• Načelo javnosti i slobodnog pristupa (čl. 6.) – Informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

• Načelo pravodobnosti, potpunosti i točnosti informacija (čl. 7.) – Informacije koje tijela javne vlasti objavljuju odnosno daju moraju biti pravodobne, potpune i točne.

• Načelo jednakosti (čl. 8.) – Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju. Tijela javne vlasti ne smiju staviti korisnike u neravnopravan položaj, a osobito na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža prije nego ostalima ili na način kojim im se posebno pogoduje.

• Načelo raspolaganja informacijom (čl. 9.) – Korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

• Načelo međusobnog poštovanja i suradnje (čl. 9.a) – Odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje se na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Ponovna uporaba informacija definirana je kao uporaba informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalnu ili nekomercijalnu svrhu drukčiju od izvorne svrhe u okviru javnog posla za koji su te informacije izrađene. Naime, tijela javne vlasti u ispunjavanju svojih javnih dužnosti prikupljaju, proizvode, reproduciraju i distribuiraju određene informacije koje se stvaraju uz pomoć javnih, proračunskih sredstava, stoga ih treba iskoristiti na najbolji mogući način kako bi se potaknulo gospodarstvo ili bolje iskoristilo njihov potencijal. Razmjena informacija između tijela javne vlasti radi obavljanja poslova iz njihovog djelokruga ne predstavlja ponovnu uporabu.

Kada su podaci namijenjeni ponovnoj uporabi javno objavljeni na Internet stranici tijela javne vlasti u strojno čitljivom obliku i otvorenom formatu, tako da ih svatko može slobodno koristiti u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, radi se o otvorenim podacima. Državni portal koji služi za objavu otvorenih podataka je Portal otvorenih podataka http://data.gov.hr/, koji predstavlja svojevrsni katalog metapodataka, za lakše pretraživanje otvorenih podataka.

Tijela javne vlasti ograničit će pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u predistražnim i istražnim radnjama za vrijeme trajanja tih postupaka.

Tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji:

1. ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka;
2. ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu;
3.  ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu;
4. ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka;
5. ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava;
6. ako je pristup informaciji ograničen sukladno međunarodnim ugovorima ili se radi o informaciji nastaloj u postupku sklapanja ili pristupanja međunarodnim ugovorima ili pregovora s drugim državama ili međunarodnim organizacijama, do završetka postupka, ili se radi o informaciji nastaloj u području održavanja diplomatskih odnosa;
7. u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje:

1. onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne,
2. onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.

Također, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je:

1. informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade;
2. informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Korisnik prava na informaciju i ponovnu uporabu informacija je svaka domaća ili strana fizička i pravna osoba.

Tijela javne vlasti su tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.

Informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Službenik za informiranje:

1. obavlja poslove redovitog objavljivanja informacija, sukladno unutarnjem ustroju tijela javne vlasti, te rješava pojedinačne zahtjeve za pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija,
2.  unapređuje način obrade, razvrstavanja, čuvanja i objavljivanja informacija koje su sadržane u službenim dokumentima koji se odnose na rad tijela javne vlasti,
3. osigurava neophodnu pomoć podnositeljima zahtjeva u vezi s ostvarivanjem prava utvrđenih ovim Zakonom.

Središnji katalog službenih dokumenata Republike Hrvatske je na internetu javno dostupan alat koji korisnicima kroz puni tekst i/ili uređeni skup metapodataka omogućuje trajni pristup dokumentima pohranjenim u bazi elektroničkih dokumenata i/ili fizičkim zbirkama.

Tijelo javne vlasti obvezno je riješiti zahtjev za pristup informacijama najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Primjer:
Korisnik prava na pristup informaciji zatražio je od Ministarstva zdravlja informaciju o sastojcima cjepiva protiv nove vrste ptičje gripe koja je dosegnula pandemijske razmjere. Navedeno cjepivo je patentirala farmaceutska tvrtka, a njegovi sastojci su poslovna tajna. Službenik za informiranje namjeravao je odbiti zahtjev zbog obveze zaštite odnosno čuvanja tajnosti navedene informacije. Međutim, kako se u javnosti pojavila sumnja u štetnost cjepiva, te se javnost zainteresirala za navedeni problem, u tijelu javne vlasti proveden je test razmjernosti i javnog interesa. Provedeni test pokazao je da interes javnosti da dođe do sastojaka cjepiva prevladava nad štetom koju će snositi farmaceutska tvrtka zbog povrede poslovne tajne, te je službenik za informiranje omogućio korisniku slobodan pristup traženoj informaciji.

Povjerenik za informiranje neovisno je tijelo koje štiti, prati i promiče pravo građana na pristup javnim informacijama, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Njegova je osnovna funkcija da štiti pravo građana na pristup informacijama kao nadzorno tijelo, kojemu se građani mogu žaliti radi neodlučivanja o njihovom zahtjevu za pristup informacijama i po tome je sličan pravobraniteljskim institucijama. Ujedno, Povjerenik nadzire rad oko 6000 tijela javne vlasti, prati provedbu Zakona i implementaciju Direktive o ponovnoj uporabi, promovira transparentnost, izvješćuje Hrvatski sabor, educira tijela javne vlasti i građane te surađuje s drugim tijelima i istovrsnim međunarodnim institucijama. Zakon propisuje da Povjerenika bira Hrvatski sabor na razdoblje od pet godina, temeljem javnog poziva, a u radu mu pomaže stručna služba (Ured povjerenika).