Zlouporaba prava na pristup informacijama (UP/II-008-07/22-01/302) – neosnovana je žalba žalitelja izjavljena protiv rješenja tijela javne vlasti kojim je odbijen zahtjev za pristup informacijama za dostavom fakture za različite usluge, putni nalozi i troškovi za zaposlenike, imena dobitnika stipendija i dokumentacija za natječaj, od 1993. do 2021.
Korisnik je Općini Seget podnio 223 zahtjeva za pristup informacijama u razdoblju od 21. siječnja do 28. veljače 2022., tražeći svakim pojedinačnim zahtjevom ili fakture za obavljene usluge (asfaltiranje cesta, tiskanje materijala i nabava uredske opreme, održavanje javne rasvjete, postavljanje videonadzora, prijevoz vode, mobilne usluge) ili putne naloge i troškove za zaposlenike, odnosno imena dobitnika stipendija i to pojedinačno za svaku godinu od 1993. do 2021.
Općina Seget odbila je zahtjeve temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je smatrala da korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
U provedenom žalbenom postupku je zaključeno da 223 zahtjeva koja je žalitelj podnio u razdoblju nešto duljem od mjesec dana ulazi u doseg odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama o zlouporabi prava te je utvrđeno da je žalitelj u određenim slučajevima prvostupanjskom tijelu uputio čak 32 zahtjeva u jedan dan. Osim toga, navedene brojke ne ukazuju na činjenicu da bi se radilo o pitanjima od javnog interesa te da opravdano stvaraju otpor i uznemirenost kod prvostupanjskog tijela, osobito ako se uzme u obzir da svaki pojedinačni zahtjev treba administrativno obraditi te potom, uz angažman drugih djelatnika, utvrditi posjeduje li prvostupanjsko tijelo tražene informacije, s obzirom na razdoblje traženja od 1993., i može li se istima omogućiti pristup.
Utvrđeno je da je žalitelj u svojim traženjima usmjeren na točno određene informacije prvostupanjskog tijela (fakture za asfaltiranje cesta, tiskanje materijala i nabava uredske opreme, održavanje javne rasvjete, postavljanje videonadzora, prijevoz vode, mobilne usluge, zatim putni nalozi i troškovi za zaposlenike te imena dobitnika stipendija i dokumentacija za natječaj), a da se radi o istovrsnim informacijama pokazuje činjenica da opisane informacije žalitelj traži za svaku pojedinačnu godinu, odnosno od osnutka prvostupanjskog tijela (1993.) do 2021., čime žalitelj pokazuje upornost u traženju informacija. Osim toga, opseg informacija koje traži, očito ukazuje na to da se žalitelj stavlja u funkciju određenog nadzornika nad radom tijela javne vlasti, što sasvim sigurno nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Pri donošenju odluke osobito je uzeta u obzir i činjenica da prvostupanjsko tijelo ima u prosjeku 15 zaposlenih u razdoblju na koje se odnose zahtjevi te da obavlja niz drugih poslova sukladno svom statutu vezanih za ostvarivanje prava građana.
Zaključeno je da je legitimni cilj odredbe o zlouporabi prava očuvanje, s jedne strane redovitog funkcioniranja prvostupanjskog tijela (kako u odnosu na njegove osnovne djelatnosti, tako i u odnosu na druge žalitelje koji podnose zahtjeve za pristup informacijama) te s druge strane zaštite pravnog poretka, odnosno načela pravičnosti i pravne sigurnosti.
Stoga je utvrđeno da pravo na pristup informacijama žalitelja koji je podnio 223 zahtjeva u razdoblju nešto duljem od mjesec dana ne može imati prednost u odnosu na funkcioniranje prvostupanjskog tijela te da njegovo korištenje instituta predstavlja obezvređivanje ustavnog prava na pristup informacijama i ugrožava samu bit tog prava, pa su žaliteljeve žalbe odbijene.
Odluka je dostupna na tražilici Povjerenika za informiranje TOM na poveznici: