Nesumnjivo postoji izniman javni interes usmjeren na pitanje transparentnosti provedbe cijepljenja u vrijeme pandemije, s tim da je javnost posebno senzibilizirana na slučajeve mogućeg cijepljena mimo liste cijepljenja prioritetnih skupina, a osobito kada se radi o osobama koje obnašaju javne dužnosti i kada se postavlja pitanje iskorištavaju li te osobe svoju poziciju da se cijepe neovisno o  planom utvrđenom redoslijedu.

U slučaju da je zahtjevom zatražena informacija koja predstavlja zaštićeni osobni podatak, Zakon o pravu na pristup informacijama predviđa provedbu testa razmjernosti i javnog interesa. U tom slučaju tijelo javne vlasti mora prije donošenja odluke u obliku  upravnog akta provesti predmetni test, u kojem će suprotstaviti javni interes omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji u odnosu na potrebu zaštite prava na osobne podatke fizičke osobe te utvrditi koji od ta dva interesa prevladava.

Naime, kao što je pravo na pristup informacijama ustavom zajamčeno pravo, tako je i zaštita osobnih podataka zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, stoga se javnom interesu za pristup informacijama u ovom slučaju suprotstavlja tzv. obrada posebnih kategorija osobnih podataka zajamčena člankom 9. Opće uredbe o zaštiti podataka (u javnosti šire poznate kao GDPR) koja se neposredno primjenjuje u svim članicama Europske unije.

U posebnu kategoriju osobnih podataka spadaju i podaci koji se odnose na zdravlje fizičke osobe, a obrada takvih podataka je načelo zabranjena, neovisno o kojim se osobama radi (dužnosnicima, drugim osobama koje obavljaju javnu službu, građanima).

Drugim riječima, tijelo javne vlasti će suprotstaviti razloge za i protiv javne objave zatražene informacije, stoga nasuprot objavljivanju podataka koji se tiču privatnosti fizičke osobe te podataka koji se tiču njezinog zdravlja i predstavljaju posebnu kategoriju osobnih podataka, treba razmotriti razloge koji govore u prilog omogućavanja pristupa informaciji.

Neki od značajnijih razloga koji govore u prilog omogućavanja pristupa informacijama su primjerice da se informacija odnosi na pitanje javnog zdravlja, da se informacija odnosi na pitanje (ne)jednakosti građana i dužnosnika pred zakonom i u postupku koje tijela provode kad odlučuju o njihovim pravima i interesima, da se informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima i na pravilan rad institucija, kao i da informacija ukazuje na moguću korupciju, zloupotrebu ovlasti ili drugo kazneno djelo.

Zaključno ističemo da u slučaju odbijanja davanja informacije podnositelj zahtjeva može podnijeti žalbu Povjereniku za informiranje koji u svakom konkretnom slučaju propituje pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, kao i zakonitost donesenog rješenja.