U organizaciji Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, Akademije pravnih znanosti Hrvatske i Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, 19. listopada 2017. u Školi narodnog zdravlja, u Zagrebu, održan je okrugli stol pod nazivom „E-zdravlje: zaštita pojedinca s obzirom na obradu osobnih podataka – učinak i utjecaj EU Uredbe 2016/679“.
Okrugli stol okupio je brojne stručnjake s područja regulacije zaštite osobnih podataka te pristupa podacima u području zdravstva, koji su kroz dva panela – „Preduvjeti, izazovi, načela“ i „Informirani pristanak i kretanje podataka u sustavu“, održali zanimljiva izlaganja o pojedinim pitanjima i izazovima zaštite osobnih podataka s jedne strane te pristupa javnim informacijama u zdravstvu s druge strane, u svjetlu nove EU Uredbe o zaštiti osobnih podataka (GDPR) i važeće regulacije osobnih podataka i prava pacijenata. Izlaganje povjerenice za informiranje, dr.sc. Anamarije Musa, koja je ujedno docentica i viša znanstvena suradnica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te članica Akademije pravnih znanosti, održala je mr.sc. Dubravka Bevandić, voditeljica Službe za zaštitu prava na pristup informacijama u Uredu povjerenice za informiranje.
U navedenom izlaganju naziva „Informacije u zdravstvu: od zaštite do javnosti i otvorenih podataka“, istaknuta je važnost prava na pristup informacijama kao Ustavom zajamčenog prava svih građana, koje može biti ograničeno samo zakonom, razmjerno i koliko je to nužno te se procjenjuje u svakom pojedinačnom slučaju, a uređeno je Zakonom o pravu na pristup informacijama, koji propisuje ograničenja pristupa, ali i obveze za oko 6.000 tijela javne vlasti, od čega ih je na Popisu tijela javne vlasti trenutno preko 200 s područja zdravstva (od Ministarstva zdravstva, preko agencija i zavoda, do ustanova u zdravstvu). Provedbu Zakona nadzire Povjerenik za informiranje, primarno kao žalbeno tijelo, koje ujedno prati provedbu propisanih obveza, od kojih je osnovna da proaktivno, samoinicijativno na svojim internetskim stranicama objavljuju informacije o svom radu i organizaciji, općim aktima i odlukama koje donose, načinu odlučivanja, financiranju, potrošnji javnih sredstava i sve ostale informacije koje propisuje članak 10. Zakona.
Naglašeno je kako se pružanje informacija (koje nisu objavljene, a trebale bi biti te drugih) odvija prema navedenom Zakonu, u okviru propisanog postupka i pod propisanim uvjetima, međutim, u praksi se često događa da korisnici traže informacije na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti prava pacijenata, kao lex specialis u odnosu na ZPPI, koji također propisuje obvezu proaktivnog informiranja i pristupa informacijama. Dakle, kada pacijent u okviru ostvarivanja zdravstvene zaštite želi ostvariti pravo na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti, čiju presliku može zatražiti o vlastitom trošku, tada se ne primjenjuje ZPPI, već Zakon o zaštiti prava pacijenata, stoga se takvi zahtjevi ne tretiraju kao zahtjevi za pristup informacijama prema ZPPI.
Također, u praksi ponekad novinari traže informacije o zdravstvenom stanju političara, što treba razmatrati s oprezom jer ne znači da se radi o javnim podacima, ali uvriježeno je da osobe na najvišim funkcijama informiraju javnost o svom zdravstvenom stanju, ako ih sprječava da privremeno obavljaju funkciju pa tako, primjerice, američki predsjednički kandidati informiraju javnost o svom uspjehu na studiju, zdravstvenom stanju i plaćenom porezu.
U izlaganju je predstavljeno i nekoliko žalbenih slučajeva koji su se odnosili na traženje kliničkih studija koje su bile dio europskog projekta u kojem je sudjelovala hrvatska udruga te ugovora o kliničkim ispitivanjima, što svjedoči činjenici da se na globalnoj razini pojavljuju sve intenzivniji zahtjevi za većom razinom transparentnosti u zdravstvu i farmaceutskoj industriji. Dr.sc. Dubravka Bevandić, u ime povjerenice dr.sc. Anamarije Musa, istaknula je da su, usprkos regulaciji zaštite osobnih podataka, zdravstvene ustanove i druga tijela u području zdravstva, a osobito Ministarstvo zdravstva, agencije, zavodi i komore, dužna, sukladno propisima kojima se jamči pristup javnim podacima, osigurati objavljivanje odgovarajućih informacija na internetu, kao i dostupnost baza podataka i registara iz svoje nadležnosti. Pri tome je ključno da se taženje informacija o zdravstvenom stanju pacijenta od strane samih pacijenata ili njihovih srodnika ne smije se smatrati zahtjevom za javnim informacijama, već je potrebno postupati prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata te EU Uredbi o zaštiti osobnih podataka.
Program Okruglog stola dostupan je ovdje.
[:]